Box je u principu vise borilacki sport nego vjestina. Kao i u amaterskom boksu, tako i u profi boksu, svaka borba je regulirana strogim pravilima.
Kada pricamo o rucnim tehnikama udaranja, o tehnici i snazi, postoji jako mali broj borilackih vjestina koje su tako fokusirane na udarce kao sto je box sto boksace cini jako zeznutim borcima cak i u ostalim turnirima koji nisu toliko iskljucivo boksacki orijentirani, pa cak i kad pricamo o ulici.
Boksanje se odvija u nizu rundi. Oba boksaca nose velike rukavice koje ih stite od povreda. Bandaze se koriste da se stabiliziraju kosti sake, sto omogucava boksacima da zadaju teske i jake udarce koje inace ne bi mogli da koriste samo stisnutu saku, ali zato, posto su toliko navikli na bandaze, su znali u nekim karate natjecanjima tipa kyokusinkai koji su bili otvorenog tipa, a narocito u pocecima, lomiti sake na karataskim prsima i stomaku, dok su karatisti navikli na takve udarce i bez bandaza, cak se i lomljenje dasaka i cigli radi bez ikakve zastite sake ili zgloba.
Udaracke tehnike boksa su:

Prednji direkt( the jab) – izvodi se prednjom(vodecom) rukom, a ujedno je i najefikasniji boksacki udarac posto je jako brz, jer se ruka samo ispruzi iz ramena i postize puno vise brzine i dohvata nego sto ima snage u tom udarcu.

Straznji direct (the cross) – najjaci udarac u arsenalu boksackih udaraca jer se koristi masa boksaca i rotacija tijela tako da se saka ispuca ravno naprijed

Krose( the hook) – tipicno se izvodi prednom rukom…krose je mali, polukruzni udarac kojemu je svrha da pogodi metu zaobilazenjem guarda protivnika. Iako se najcesce koristi kao udarac u glavu, njegova namjena je isto tako I udarac u tijelo sto nemamo cesto priliku vidjeti u boxackim turnirima.

Aperkat(The uppercut). Najpoznatiji boksacki udarac. Saka se ispuca put gore, cesto klizeci uz protivnikov guard, i obicno ima samo jedan cilj, a to je da se pogodi protivnikova brada.

Povijest boxa u kratkim crtama
Iako se povijest boksa (ili bolje receno, fist fightinga) moze pratiti od prije tisuca godina A.D., u moderno doba, boks je postao poznat po engleskoj, u osamnaestom stoljecu, gdje je ilegalna goloruka borba( bare knuckles) uzela maha na dokovima brodogradilista i u nekim drugim opskurnim mjestima .

Zagovornici vjestine
U sjedinjenim americkim drzavama dvadesetog stoljeca, mozemo naci mnogo nevjerojatnih i izvrsnih boraca koji su oblikovali kako masa dozivljava boks. Dvadesetih godina dvadesetog stoljeca, Jack Dempsey postao je skoro pa narodni heroj americkoj publici i postao je prvi borac koji je postao svjetski poznat i dobio priliku predstaviti boks publici diljem svijeta..
Prvak u superteskoj kategoriji, Muhammed Ali i kasnije Mike Tyson punili su novinske stupce i podigli zainteresiranost publike za boksom.

theviper attached the following image(s):

---

sveto je ono pred cime drhtis, a cemu se divis...

Kickboxing je moderan borilački sport koji obuhvaća više sportskih grana - disciplina, a to su: Semi contact (Polu kontakt), Light contact (Lagani kontakt), Full contact (Puni kontakt), Low kick, Thai kickboxing, Glazbene formne i Aero kickboxing

Kickboxing je nastao na osnovama boksa, karatea, taekwondoa, kung fua i drugih više ili manje poznatih orijentalnih ali i zapadnih borilačkih sportova. Osnovni cilj svakoga borca je nadvladati boljom tehnikom, brzinom i snagom svoga protivnika uz maksimalnu sigurnost, toleranciju, poštenje i čast svakog natjecatelja. Jednom riječju, Kickboxing je zapadnjački sport - jedinstven odgovor velikom broju istočnjačkih borilačkih vještina. Prva pravila kickboxinga početkom sedamdesetih je napisao gospodin Mike Anderson - Amerikanac i veliki prijatelj Hrvatske i naših boraca.

U Kickboxingu se koristi maksimalna osobna zaštitna oprema koja se sastoji od kacige (koja pokriva tjeme, bočni dio glave - uši i zatiljak), štitnika za zube, štitnika za prsa (za djevojke), štitnika za genitalije, rukavica (otvorene i zatvorene 10 Oz), štitnika za potkoljenice te papuča (bez đona). Sigurnost svakog natjecatelja je gotovo zajamčena i slobodno se može reći da su povrede u ovom sportu vrlo rijetke, a ako su prisutne onda se najčešće događaju u tzv. tvrdim disciplinama full contactu, low kicku i thai kickboxingu i to u profesionalnom dijelu. Najčešće se tu radi o plavicama, a tu su i povrede - ozljede nosa i arkade. Što se "profesionalnih" borbi tiče, radi atraktivnosti, zaštirna oprema je reducirana, pa se u svim disciplinama ne nose kacige i štitnici za potkoljenice.

Semi contact (Polukontakt)
Kao što sama riječ kaže - semi contact - je disciplina u kojoj se dva natjecatelja bore prvenstveno želeći nadvladati protivnika s tehnikom i brzinom. Ovdje snaga nije potrebna. Udarci su strogo kontrolirani (jednakom intenzitetom se zadaje udarac kao što se i povlači ruka ili noga nakon udarca). Kod svakog udarca u dozvoljeno mjesto protivnika, borba se prekida i tri suca određuju bodove, odnosno kretnjom rukom pokazuju koji je borac i koliko osvojio bodova. Bodovi se zbrajaju i pobjednik je onaj koji je osvojio više bodova odnosno zadao više pravilnih udaraca. Svako korištenje snažnih udaraca se kažnjava. Udarci se zadaju rukama i nogama, a dozvoljena područja zadavanja udarca su prednja strana glave i prednja strana trupa. Borba se odvija na tatamiju (posebna tanka strunjača) ili ponekad na ringu. Natjecatelji su podijeljeni u kadetskoj skupini po težini, a ponegdje i po visini, a u juniorskoj i seniorskoj po težini i natjecanja i skupine su odvojena za natjecateljice i za natjecatelje.

Light contact (lagani kontakt)
Light contact je vrlo slična disciplina koja se za razliku od semi contacta odvija u kontinuitetu. Sudac ne prekida borbu već tri suca sa strane zapisuju bodove na bodovne listiće i na kraju runde dodjeljuju 10 bodova boljem borcu i 9 bodova slabijem borcu (bodovanje vrlo slično kao u boksu). Svi ostali detalji isti su kao i kod semi contacta - oprema, dozvoljeni udarci i mjesta udaraca. Borba se odvija na tatamiju, ali može i u ringu. Natjecatelji su podijeljeni po težinskim kategorijama, dobnim skupinama i po spolu

Full contact (Puni udarac)
Full contact je disciplina u kojoj je za cilj svladati protivnika snagom i jačinom pravilnih udaraca. Dozvoljeni su udarci u ista mjesta kako je i navedeno za semi i light contact, ali se udarci zadaju uz brzinu i tehniku i punom snagom, odakle dolazi i naziv ove discipline. Ako bismo radili usporedbu, onda su udarci isti kao u boksu, samo što treba dodati i udarce nogom u ista dozvoljena mjesta. Borba se odvija u ringu. Natjecatelji su podijeljeni po težinskim kategorijama. Centralni (ringovni) sudac prvenstveno brine o pravilniosti i regularnosti borbe te sigurnosti boraca, a tri bodovna suca registriraju bodove i na kraju borbe ocjenjuju boljega s 10, a lošijega s 9 bodova. I ovdje su podjele kategorija po dobu, težini i spolu.

Low Kick (niski udarac)
Low Kick je također tzv. “tvrda” disciplina i osim uobičajenih udaraca rukama i nogama u prednji dio glave i tijela, dozvoljeni su i udarci nogama po nogama (gornjem dijelu nogu - iznad koljena s prednje, vanjske i unutarnje strane) protivnika punom snagom (boduju se samo udarci po natkoljenici - dok su udarci po potkoljenici kada je protivnikova noga na podu - zabranjeni, a kada je protivnikova noga podignuta, smatra se blokadom). Upravo zbog toga natjecatelji nose kratke hlače. Zaštitna oprema - kaciga, štitnik za zube, 10 Oz rukavice, bandaže, suspenzor, štitnici za potkoljenice, zaštitne papuče. U profesionalnom dijelu - ne korsiti se kaciga i štitnici za potkoljenice). Ostali detalji su isti kao i kod full contacta - bodovanje, uloga sudaca, zaštitna oprema. Podjela u težinske kategorije nije ista kao u full contactu. Borba se odvija u ringu

Thai kickboxing
Ime samo za sebe govori odakle vuče osnovne elemente - iz tajlandskog boksa, naravno uz neka ograničenja u odnosu na puno grublji izvorni tajlandski boks. “Tvrda” disciplina vrlo slična low kicku, ali valja naglasiti da se borba ne prekida ako su borci u aktivnom klinču. Borci imaju mogućnost udaranja svim ručni tehnikama kao i potkoljenicom i koljenima u glavu, prednji dio tijela, bočni i stražnji - leđa (osim same kičme protivnika. Dozvoljeno je hvatanje i bacanje protivnika, ali samo preko natkoljenice, nikako uz podizanje protivnika preko kuka kao u judu. Dozvoljen je udarac zapešćem iz okreta tzv, "round back fist". Svaki pravilan udarac (i ručne i nožne tehnike kao i bacanja i čišćenje) u dozvoljeno mjesto se boduje. Nisu dozvoljeni udarci laktom. Suci i bodovanje jednako je kao i kod full contacta i low kicka. Za razliku od semi - light - full contacta i low kicka, borci u thai kickboxingu ne nose zaštitne papuče. Amateri nose elastični štitnik za potkoljenice sa štitnikom rista, dok profesionalci ne nose nikakve štitnike na nogama, eventualno steznike za zglobove. Danas je thai kickboxing poznatiji kao K-1, što je u stvari nepravilno jer je to naziv jednog natjecanja, danas i sustava natjecanja, a ne discipline kickboxinga, ali čini se da je svima razumljivo

Glazbene forme
Glazbene forme ili uglazbljene kate, je disciplina u kojoj se natjecatelj “bori” sa zamišljenim protivnikom, a borba simbolizira jedan od poznatih načina i stilova borbe (npr. tvrde - tzv. japanske ili meke - tzv. kineske borilačke vještine). Međutim, vrlo je važno naglasiti da su kickboxing forme kreativne, slobodne u izvedbi, a nisu kao u drugim borilačkim vještinama strogo definirane. Vrlo karakteristično je da je natjecatelj koncentriran prvenstveno da svojim pravilno izvedenim udarcima i tehnikama stvara dojam protivnika ispred sebe, da je usklađen s glazbom te da je stalno u pokretu i maksimalno uravnotežen. Svojim pokretima natjecatelji vrlo često imitiraju stil ili način borbe pojedinih životinja. Na svjetskim prvenstvima užitak je gledati kako vrhunski natjecatelji prikazuju borbu labuda, majmuna, pijanca, zmije, borbu s više protivnika. Postoje glazbene forme tvrde i meke te s oružjem i bez oružja. Vrlo su atraktivne i vrlo često se prikazuju kao borilački showu pauzama prije navedenih “tvrdih” kickboxing disciplina. Danas se napori usmjeravaju da se u kickboksingu još više napravi razlika od formi postojećih borilačkih vještina, pa tako osnovna karakteristika - sinkronizacija s glazbom postaje imperativ i na taj način se razlikuje od karate i taekwon-do formi (koje nemaju glazbu i strogo su definirane) kao i od wu-shu (thai ci) tzv. Mekih ili "soft" formi koje nisu sinkronizirane s glazbom. Suci (5 sudaca) boduju u rasponu od 5 do 10, a boduje se sinkronizacija, broj, težina i složenost izvedenih kickboxing tehnika, koreografija, pravilnost izvedenih udaraca, baratanje s oružjem, ravnoteža, fokusiranost.

Aero kickboxing
Aero kickboxing je najnovija disciplina kickboxinga. Ova disciplina rezultat je zahtjeva velikog broja rekreativaca u zapadnim zemljama koji se više ne žele “tući” u tvrdim disciplinama, primati udarce za koje se dugotrajno treba pripremati već žele svladati osnove borilačkih vještina i uz glazbu plesati tj. izvodeći kretnje u stilu kickboxing udaraca i obrane te izbjegavanja udaraca, "udarati" zamišljenog protivnika. Radi pojašnjenja - ova disciplina je kombinacija kickboxing elemenata s plesom i glazbom odnosno kombinacija je aerobika i elemenata kickboxinga. Izvodi se pojedinačno i grupno. I ovdje je bodovanje kao i kod glazbenih formi, a elementi ocjenjivanja su prvenstveno sinkronizacija s glazbom (glazba mora biti 135-155 bpm-a), ukomponiranost aerobik i kickboxing elemenata i tehnika, pravilnost, broj i složenost izvedenih kickboxing tehnika, koreografija.

Mjesto nastanka: Amerika i Europa

Populariziran od strane: Bill “Superfoot” Wallace, Chuck Norris, Benny Urquidez, Jean Yves Theriault, Joe Lewis and Mike Stone.

---

sveto je ono pred cime drhtis, a cemu se divis...

Capoeira je energicna, cesto i akrobaticna borilacka vjestina koja izgleda kao ples.
Capoeirom su se prvotno bavili africki robovi koji su bili odvedeni da rade u Brazil.
Najvise je bazirana na udarce nogama(kicks) posto su ruke robovima najcesce bile vezane lisicinama, a vecina tehnika se izvodi dok smo u poziciji stoja na rukama tako da cesto ljudi ni ne prepoznaju da se radi o borilackoj vjestini vec to povezuju s break danceom.

Postoji citava plejada formi unutar capoeire, ukljucujuci vid vjezbe gdje dvoje praktikanata „igraju“ da se bore jedan sa drugim unutar kruga formiranog od strane gledatelja i ucesnika, kod drugi clanovi grupe sviraju na tradicionalnim instrumentima kao sto je berimbao i pjevaju.
Glazba koju oni stvaraju, diktira brzinu i tempo kretnji unutar kruga.

Capoeira je dinamicna borilacka vjestina koja sve vise i vise uzima maha medu mladima, a narocito medu zenama.
Nije rijedak slucaj da praktikanti tvrdih borilackih vjestina kao sto je karate na primjer, cesto zbog vlastite pripreme dolaze na poduku iz capoeire.

Mjesto nastanka: Brazil

Populariziran od strane: Marc Dacascos, glumac i capoeira student kod Amen Santosa koji je glumio sa njim u filmu „only the strong“ i to njegovog ucitelja, tj. maestrea...


mark dacascos

---

sveto je ono pred cime drhtis, a cemu se divis...

uzvanice, dobrodosao
naravno, svaka dobronamjerna kritika je dobrodosla, narocito kad je ovako konstruktivna.
naravno, to su dvije odvojene vjestine, ali ja ne smatram da je to kriva predodzba posto boks ne smatram prostim sportom. isto tako...htio bih samo nadodati da koje se tehnike koriste ovisi o situaciji u kojoj se nade covjek.
vidim da vam pise drugi dan karate pa cete znat o cemu pricam posto smo u istoj vjestini...naime, ako naidete u borbi na protivnika koji ima vec doseg od vas, zasigurno necete pokusat da ga pogodite mawashi gerijem jer cete se lako naci na meti njegovog mae gerija ili cak joko gerija posto ima duze ekstremitete...ono sto mozete napravit jest smanjit distancu i koristit rucne tehnike kao sto su oi tsuki i gjako tsuki..age tsuki...
ovo s nivoima natjecanja kao sto su light, semi, full...sto ste i quotali izmedu ostalog je preuzeto s wikipedije dok su ostale stvari napisane.
hvala jos jednom na tome sto ste ukazali i nadam se da cete i u buduce ukazati na greske u pisanju, narocito na one moje

---

sveto je ono pred cime drhtis, a cemu se divis...

Ninjutsu

Ninjutsu, jap. nin - skriveno, ustrajnost; jutsu - borba. Poznato još i kao ninpo te shinobijutsu. Skup različitih vještina koje uključuju špijunažu, prikupljanje informacija, snalaženje i preživljavanje u prirodi, skrivanje i prikradanje, kamuflažu, izbjegavanje neprijatelja, infiltraciju, svladavanje prirodnih i umjetnih prepreka, borbu golim rukama, različitim oružjima i priručnim sredstvima i sl.


Povijest

Ninjutsu se najvjerojatnije pojavio u 13. stoljeću, u vrijeme pojave prvoga šogunata kojim je upravljao
klan Minamoto. Bez obzira što u pisanim izvorima postoje mnoge proturječnosti, najvjerojatnije se radilo o odmetnutim seljacima, koji su, iscrpljeni stalnim terorom samuraja, čija klasa je tada doživljavala veliki uspon, a u nemogućnosti da im se suprotstave, potražili sigurnost u planinskim područjima Iga i Koga, na središnjem japansko otoku Honshu. U stalnome strahu, razvijali su vještine prikrivanja svojega prisustva na tom području a zajedno s time i vještine neopaženog kretanja i izbjegavanja otvorenog sukoba sa svojim neprijateljem. Ninja ili shinobi, kako su ih nazivali, stekli su reputaciju nevidljivih špijuna i atentatora te su mnogi velikaši i vojskovođe koristili su njihove usluge kako bi postigli određene vojne ili političke ciljeve. Djelovanje samuraja uveliko je bilo ograničeno kodeksom časti, Bushidom, koji je samurajima strogo zabranjivao bilo kakve prikrivene aktivnosti i proglašavao ih nečasnim. Postoje pisani dokumenti koji potvrđuju da se i čuveni general Tokugawa, u svojim naporima da ujedini Japan koristio uslugama ninji, posredstvom slavnoga samuraja i poglavara ninja klana Hattorija Hanzoa (1541-1596).

Ninje, udruženi u klanove, koristeći se tipičnom gerilskom taktikom i obavijeni velom praznovjerja, predstavljali su prijetnju i suprotnost postojećem feudalnom uređenju Japana. Izolirani od ostatka svijeta, razvili su osobite stilove i tehnike borbe, kao i vlastite filozofske i religiozne koncepte, pod jakim utjecajem prebjeglih kineskih disidenata, koji su kod ninji pronalazili utočište pred progonima u Kini. Prema nekim izvorima, Sun Cu, "Umjetnost ratovanja", kineski vojni tekst, odigrao je značaju ulogu u smjeru djelovanja, strategiji i ustroju ninja. U prvoj polovici 16. stoljeća pojavljuju se i prve službene škole ninjutsu-a, koje osniva Sakagami Taro Kunishige pod pokroviteljstvom obitelji Momochi - školu Gyokko Ryu Shitojutsu, a potom i Koto Ryu. Uvježbavani od najranijeg djetinjstva, ninje su stekli u narodu reputaciju nemilosrdnih, neuhvatljivih "sjena" koje su posjedovale nadnaravne sposobnosti, poput "nestajanja", "letenja" i sl. Takva reputacija odgovarala je ninjama i dodatno su davali maha takvim pričama.

Feudalni gospodari nisu mogli dugo trpjeti pobunjeničke snage skrivene u planinama, koje su dobijale sve više pristaša i 3. studenoga 1581. započinje teško razdoblje za sljedbenike ninjutsu-a. Namjesnik japanske provincije Oda, šalje goleme trupe, oko 46.000 vojnika, koje zaposjedaju područje Iga. U teškim borbama, uvelike brojčano nadjačani, ninje su, njih ukupno oko 4000, bez obzira što su se srčano borili i bili pomagani lokalnim samurajima, pretrpjeli težak poraz. Malobrojni preživjeli raštrkali su se širom Japana te su, skriveni u gradovima i selima nastavili svoje djelovanje u još većoj tajnosti. Bez obzira na teške gubitke, ovaj poraz je, u stvari, pogodovao širenju ninjutsu-a, jer ninje nisu više bili lokalni pobunjenici, nego su raširili svoju mrežu djelovanja po cijelom Japanu.

Dolaskom Tokugawa šogunata na vlast, 1603. godine, dolazi do određenih promjena u smjeru djelovanja ninji. Dugo razdoblje mira na određeni način je usmjerio ninje na "civilne" zadatke, kao što su bili diskretne oružne pratnje trgovcima i lokalnim velikašima, otmice, ucjene, pribavljanje informacija, nadzor objekata i tjelesna zaštita pojedincima. Ninjutsu u to doba doživljava pravi duhovni i filozofski procvat, no s druge strane, pojavljuju se i različiti razbojnici i kriminalci, koji su se, koristeći se strahom koji je u narodu postojao prema ninja-ma, predstavljali kao ninje te bivali uhvaćeni i pogubljeni. Na taj način ninje su gubili respekt koji su do tada uživali kao neutralna strana, koja pažljivo i promišljeno bira zadatke koje će preuzeti. U to vrijeme nisu bili rijetkost ni međusobni obračuni konkurentskih ninja klanova, kao ni "čišćenja" koje su lokalne samurajske policije vršile po gradovima i sumnjivim mjestima. Na taj način došlo je do nestanka većine ninja klanova do početka 18. stoljeća.

Povratkom carske vlasti, 1868., većina ninja klanova, inače odanih caru, raspršila se unutar tajnih službi i carske garde te nestala, dok su preostali klanovi postali, dobivši legitimitet, školama (ryu) ratničkih vještina.

Do današnjih dana, jedna od 3 autentičnih škola ninjutsu-a jest Bujinkan dojo, koja povlači svoje korijene od Koto-ryu, Gyokko-ryu, Kuki Shinden-ryu, Togakure-ryu, Kumogakure ryu, Gikan Ryu, Shinden Fudo Ryu, Gyokushin ryu, Takagi Yoshin ryu škola, a čiji je Soke (nositelj tradicije - nasljednik) Masaaki Hatsumi, osnivač Bujinkan dojo-a prvi i jedini čovjek koji je ratničku vještinu Ninjutsu otvorio svijetu.

U Hrvatskoj se tradicionalna ratnička vještina Bujinkan Ninjutsu, vježba u Zagrebu u Bujinkan Seishin Dojo-u (Škola Božanskog ratnika iskrenog srca), a čiji je Shibu Cho (glavni učitelj)za Hrvatsku, Dean Rostohar Shihan (Kugyo Happo Biken Menkyo Kaiden), direktni učenik Soke Masaaki Hatsumia i jedan od najviše rangiranih učitelja Ninjutsua u svijetu. Dean Rostohar Shihan je ovu vještinu učio direktno u Japanu, te je također upotrebljavao kao pripadnik Specijalnih postrojbi u Domovinskom ratu. Shihan Rostohar je jedini legitimni učitelj Bujinkan Ninjutsua u Hrvatskoj, postavljen direktno od poglavara Bujinkana Masaaki Hatsumi Soke-a.

Ninjutsu danas

Tijekom 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća na zapadu, osobito u SAD, dolazi do golema interesa za egzotičnim istočnjačkim vještinama. Ogrnut velom tajnovitosti i mnogobrojnih mitova, ninjutsu je do nas došao u obliku tisuća filmova, romana i priručnika sumnjiva sadržaja. U to vrijeme, ninjutsu je u Japanu vježbalo tek nekoliko stotina ljudi, zgroženih publicitetom i držeći se podalje od novinara i avanturista koji su svim silama nastojali stupiti s njima u kontakt i otkriti njihove "tajne".

Prvi čovjek sa zapada kojemu je napokon uspjelo proniknuti u tajne ninjutsu-a jest Izraelac Doron Navon, koji je 1979. godine primio dozvolu za instruktora od dr. Hatsumi-ja i osnovao prvu legitimnu školu ninjutsu-a izvan Japana.

Danas, ninjutsu vježbaju deseci tisuća ljudi, svih dobi, u stotinama dvorana širom svijeta. Oslobođen nečasnog bremena prošlosti, ninjutsu je, strogo nadziran od svoje matične škole i duhovnog vođe u Japanu, postao je izuzetno učinkovit, integralni sustav samoobrane.

Oprema:

Odjeća (shinobi shozoku / do-gi):

* Shinobi shozoku - crni ili tamno plavi kimono,dovoljno širok, sa mnoštvom džepova, u koja se sakrivaju oruđa i oružja Ninja ratnika.U Shinobi shozoku,također spada i kapuljača, koja je služila za prikrivanje lica i kamuflažu.
* Tabi - lagane čizme od čvrstog pamučnog materijala ili kože s razdvojenim palcem
* Obi - široki i dugački pojas od pamučnog materijala,koji je služio za držanje odjeće,ali i za sakrivanje raznog oružja i oruža,te se također mogao koristiti u razne svrhe od taktičkih do borbenih tehnika.
* Kyahan - štitnici oko potkoljenice, služili su da zategnu odjeću Ninje da ne šušti,no također su bili napravljeni i od tvrde lakirane kože u kombinaciji sa metalom,koje su štitile potkoljenice od mogučih povreda u borbi.
* Katabichi - štitnici oko zglobova šake i podlaktice,koji su imali istu svrhu kao i Katabichi.

Oružja:

* Katana - Samurajski mač
* Ninja ken - nešto kraći, ravni mač u odnosu na tradicionalnu japansku katanu
* Bo, jo, hanbo - štapovi različitih dužina
* Shuriken - zajednički naziv za različite oštre predmete koji služe za bacanje
* Yari - tradicionalno japansko koplje s trokrakim šiljkom na vrhu
* Naginata - vrsta helebarde, duga oko 3m, s kratkim sječivom na vrhu
* Kusari - lanac u raznim dužinama. Fundo - utezi na krajevima lanca.
* Kyoketsu Shoge - nož sa kamom i dugačkim užetom koje na kraju ima metalni obruč
* Yumi Ya - Luk i strijela
* Tanto - japanski nož

...i još mnoga druga

Primjer programa ninjutsu škole (primjer Togakure ryu škole)

* Seishin teki kyoyo - produhovljenje
* Tai jutsu - borba bez oružja
* Ninja ken - vještine borbe mačem
* Bo-jutsu - vještine borbe štapom
* Shuriken-jutsu - vještine bacanja različitih oštrih predmeta
* Yari-jutsu - borba kopljem
* Naginata-jutsu - borba helebardom
* Kusari-gama - borba oružjima na lancu
* Kayaku-jutsu - rukovanje eksplozivima i zapaljivim tvarima
* Henso-jutsu - skrivanje i kamuflaža
* Shinobi-iri - vještine prikradanja i infiltracije
* Ba-jutsu - vještina borbe na konju
* Sui-ren - vještine savladavanja vodenih prepreka i borbe u vodi
* Bo-ryaku - napredno poznavanje ratne strategije
* Cho ho - špijunaža
* Inton-jutsu - načini biježanja i skrivanja
* Ten-mon - poznavanje vremenskih prilika, meterologija
* Chi-mon - vještina iskorištavanja zemljopisnih osobitosti područja

Tehnike i metode treninga (Taijutsu)

* Taihenjutsu – tehnike padova, kolutova, kotrljanja, skokova
* Shiho tenchi tobi – skokovi u svim smjerovima
* Kihon kamae – osnovni stavovi
* Uke nagashi - primanje i izbjegavanje udarca
* Shoshin no kata – forma početnih kretnji
* Gogyo no kata – kata pet prirodnih elemenata
* Kihon happo – osnovno kretanje bez ograničenja
* Torite kihon kata koho – pet osnovnih hvatanja
* Kihon tehodoki - osnovna izvlačenja od uhvata za ruke
* Kihon Taihodoki - osnovna izvlačenja od uhvata za tijelo
* Ken kudaki – obrane od udarca šakom
* Keri kudaki – obrane od udarca nogom
* Jutaijutsu - tehnike poluga, bacanja, zahvata, gušenja
* Hoken juroppo – 16 načina napadanja tijelom
* Sabaki Gata - tehnike kretanja u raznim smjerovima
* Happo geri kurai dori – neograničeno zadavanje udaraca nogom u svim smjerovima
* Nage kata – forme bacanja i savladavanja
* Nage waza – tehnike bacanja za obranu od visokih zahvata
* Shime waza – tehnike gušenja

Bujinkan Ninjutsu sadrži tehnike iz devet različitih škola.Svaka od tih škola ima svoje načine izvođenja raznih tehnika,svoja oružja, svoje taktike borbe,itd.Stoga je vrlo teško navesti sve tehnike,kate,principe,i načine borbe.

Genbukan

Postoji još jedan od smjerova ninjutsua, a to je Genbukan. Poglavar je Shoto Tanemura a ovaj smjer poznat je po strogo držanoj tradiciji, ponekad i nemilosrdnim treninzima gdje se dočarava kako je to nekada izgledalo. Zbog vec spomenutih težih i opasnijih treninga malo ljudi opstaje u ovom smjeru i načinu borbe. Za Hrvatsku predstavnik ove škole je Zlatko Majhen koji ju već godinama vodi na zagrebačkom Velesajmu pod direktnim vodstvom i uputama sokea Shoto Tanemure.


P.S.

Ovo sam pasteao s wikipedie na hrvatskom, kvalitetnije informacije mozete procitati ovdje:

http://en.wikipedia.org/wiki/Ninjutsu

http://www.bujinkan.hr/

Krav Maga

Praktična metoda borbe koja obučava kako izbjeći, spriječiti i razriješiti bilo koju vrstu nasilja i napada. Krav Maga obučava samoobranu, borilačke i borbene vještine, kao i vještine zaštite drugih, a sve to na jedinstven i jednostavan način učenja.

Krav Maga je nastala u Izraelu, pod pritiskom realnih životnih zahtjeva i uvjeta.Metodu je osnovao Imi Lichtenfeld. Krav Magu upotrebljavaju vojne snage, policijski odredi i tajne službe (CIA i FBI) iz cijeloga svijeta.

Krav Maga je horizontalan sistem, s jedinstvenim i logičnim pristupom. Laka je za učenje i pamćenje, izvodi se prirodno i instiktivno, i praktično se može upotrijebiti pod stresnim uvjetima. Jedan od važnijih komponenata Krav Mage je jedinstvena pedagogija, metodologija i način obuke. Krav Maga obrađuje slijedeće teme:

* Predostrožnost, prevencija, izbjegavanje i odstupanje
* Bacanja i padove u svim mogućim uvjetima, pravcima i uglovima
* Napade i kontranapade, izvedene na sve moguće ciljeve, distance, domete, uglove i pravce, te izvedene iz svih mogućih položaja
* Uporabu svih mogućih uobičajenih predmeta i objekata u obrambene svrhe
* Obranu od nenaoružanih napada: udaraca rukama, nogama i ostalim dijelovima tijela
* Oslobađanje od svih vrsta zahvata i držanja
* Oslobađanje od svih vrsta zahvata i držanja Obranu od svih mogućih prijetnji i napada nožem, oštrim predmetima, palicama, tupim predmetima i obranu od svih vrsta vatrenog oružja
* Obranu od jednog ili više napadača, u svim pozicijama i tjelesnim položajima, uključujući zatvoren ili otvoren prostor; u hodniku, na stepeništu, u automobilu
* Krav Maga podučava obranu na svim vrstama zemljišta, u vodi, kada su nam pokreti ograničeni, u stojećem i sjedećem položaju, u pokretu, ležeći na leđima, boku ili potrbuške
* Fizička i mentalna kontrola i razoružavanje
* Krav Maga priprema učenika da funkcionira u svim uvjetima i scenarijima, u svakom borbenom okruženju, ovisno od njihovih potreba, riziku s kojim se susreću i opisu radnog mjesta.
* Krav Maga omogućava i donosi tehnički, taktički, fizički i mentalni napredak i poboljšanje. Sadrži specijalni pristup, taktiku, tehniku, teme, drilove i metode za različite sektore: civile, pripadnike policijskih snaga, zatvorsko osoblje i stražare, vojsku, osoblje osiguranja, osoblje za blisku zaštitu, obavještajne agente, antiterorističke jedinice, specijalne jedinice itd.

Osnivač
Osnivač Krav Mage Imi Lichtenfeld, rođen je u Budimpešti,a odrastao Bratislavi u Slovačkoj. Još kao mlad bavio se različitim sportovima. Počeo je s plivanjem, a zatim gimnastikom, hrvanjem i boksom. Godine 1928. postaje juniorski prvak Slovačke u hrvanju. Slijedeće, 1929. godine, uzima titulu prvaka u seniorskoj kategoriji, a iste godine postaje nacionalni šampion u boksu i gimnastici. S vremenom se usredotočio posebno na hrvanje, kojim se bavio kao natjecatelj i trener.

Sredinom 30-ih godina 20. stoljeća, prilike u Bratislavi i Europi počele su se mijenjati. Javljaju se fašističke i antisemitske grupe, koje su imale za cilj protjerivanje lokalne židovske zajednice. Spletom okolnosti Imi postaje vođa grupe mladih Židova, uglavnom sportaša, koja je imala ulogu sprečavanja napada i zaustavljanje upada antisemitskih bandi u lokalne židovske četvrti.

Zbog svojih aktivnosti i zbog pritiska antisemita na lokalnu vlast, Imi je 1940. godine bio prisiljen napustiti dom i obitelj. Ukrcao se na zadnji brod koji je izmakao iz ruku nacista na putu ka Izraelu, tadašnjoj Palestini.U međuvremenu Imi napušta brod, i njegov put traje pune dvije godine. Po dolasku u Palestinu, pridružuje se židovskom oslobodilačkom pokretu Haganah, koji se borio za državu Izrael. Godine 1944. počinje s fizičkom pripremom boraca kao i sa obukom u plivanju, hrvanju, te uporabi i obrani od noža. Tokom tog perioda Imi je obučavao mnoge elitne jedinice Haganah i Palmacha (udarne snage Haganah i prethodnice specijalnih jedinica IDF-a), uključujući i Pal-Yam, kao i veliki broj pripadnika policije. Nakon stvaranja države Izrael 1948. godine i ustroja Izraelskih Obrambenih Snaga IDF, Imi je postavljen za Glavnog instruktora fizičke pripreme i Krav Mage u IDF-ovoj Školi Borbene Obuke. U IDF-u je služio oko 20 godina i tijekom tog razdoblja razvio i uobličio jedinstvenu metodu samoobrane i goloruke borbe.

Po završetku aktivne službe, Imi modificira Krav Magu za potrebe civila. Formira metodu koja odgovara svima, bez obzira na spol i starost. Metoda je namijenjena svima kojima je potrebna radi spašavanja života ili preživljavanja sa minimalnim ozljedama, bez obzira na pozadinu napada. Kako bi proširio svoj sistem, Imi otvara dvije škole, jednu u Tel Avivu i drugu u Natanyi. Putuje i obučava po Izraelu i svijetu. Osobno nadgleda i kontrolira razvoj treninga.

Na kraju , učitelj, borac i prije svega veliki čovjek, Imi umire 9. siječnja 1998. godine.


P.S.

Za opsirniji opis pogledaj ovdje:

http://en.wikipedia.org/wiki/Krav_maga

ma neka, svaka cast...ionako se ponekad osijecam kao da sam sherif ghost towna...svi produ i procitaju sta se ima...a nitko da napise nesto konkretno.
znam da je za Bv najmanja zainteresiranost, ali eto...no necu vise narusavat ovaj topic
sta se tebe tice...

---

sveto je ono pred cime drhtis, a cemu se divis...

u svakom slucaju...ja sam dovea velikog kudagarija...a kad je sef tu...

---

sveto je ono pred cime drhtis, a cemu se divis...

joooj nemoj mi dillmana.

ovo je topic o borilačkim vještinama a ne o tajnim smrtonosnim tehnikama

---

www.teambjj.com
www.nevesbjj.com

Brazilski Jiu Jitsu

Početkom 20. stoljeća japanski majstor Maeda dolazi u Brazil i ubrzo počinje podučavati braću Gracie, Carlosa, Helija, Roycea i Ricksona, tehnikama Juda. Nema nikakvih dokaza da je Maeda ikada trenirao japanski jiujitsu, već samo da je trenirao judo. Braća Gracie počinju testirati svoje znanje protiv predstavnika svih borilačkih vještina, kao i protiv uličnih "razbijača". Ubrzo Carlos i Helio Gracie postaju najrespektabilnije osobe u borilačkom svijetu Brazila.

Kroz svoja iskustva slobodnih borbi (Vale Tudo - portugalska riječ, znači sve vrijedi, danas se koristi i za disciplinu zvanu mješovite borilačke vještine, tj. ultimate fight) modificiraju tradicionalnu japansku vještinu i stvaraju brazilski jiu jitsu kao superioran sustav borbe u klinču i na parteru.

Svjetsku promociju brazilskoga jiu jitsua i obitelji Gracie doživljava nakon prvog UFC turnira kada Royce Gracie bez problema osvaja turnir u osmerokutnom kavezu protiv predstavnika različitih borilačkih vještina uprkos manjoj težini i slabijoj tjelesnoj građi. Royce osvaja tri UFC turnira, a njegov brat Rickson postaje prava legenda džiju-džicua i slobodne borbe nakon 460 pobjeda bez ijednog poraza!

BJJ danas

BJJ je danas moderan borilački sport s točno razrađenim pravilima i sustavom natjecanja koji omogućava svakome sigurno bavljenje ovom borilačkom vještinom. Mješovite borilačke vještine (Ultimate-fight, Slobodna borba) postaje najpopularniji sustav borilačkih natjecanja gdje je BJJ zadržao svoje mjesto kao važan dio pripreme svakog profesionalnog borca.

Današnji najpoznatiji borci su Antonio Rodrigo Nogueira «Minotauro», BJ Penn, Fabricio Werdum, Ricardo Arona....

Karakteristike BJJ-a

Jiu jitsu se može prevesti kao nježna vještina, jer se temelji na težištu, ravnoteži i polugama umjesto na snazi i sili. Također, završni zahvati su humaniji nego čisto udaranje. Razlika između klasičnoga jiu jitsua i brazilskoga je ta što se brazilski bavi bacanjem protivnika u parter (pod) i završavanjem situacije polugama na nogama, rukama, kralježnici ili gušenjem.

U BJJu kimono se nosi za razvijanje jačeg hvata (eng. grip), ravnoteže i kontrole. Borba koja se fokusira na protivničkom kimonu je zahtjevna i obraća veliku pozornost na detalje i preciznost; svaka pogreška često znači poraz. U brazilskom jiu jitsuu postoji i borba bez kimona (no-gi, submission wrestling) koja je u novije vrijeme dosta zastupljena, većinom zbog širenja Vale Tudo borbi i hrvačkih turnira. Zahvati se malo razlikuju od rada s kimonom, stoga je i vježbanje tehnika drugačije, što je i logično, jer nije moguće uhvatiti protivnika za kimono.

BJJ usmjerava pozornost na borbu u parteru (podu) jer većina borbi upravo završava rušenjem i odvijanjem borbe na podu. Razmjena udaraca s većim i težim protivnikom je uvijek opasna, dok borcima na nogama dužina nogu i ruku, te istreniranost dolazi do izražaja. U parteru, ispravno težište, ravnoteža i poluge mogu biti iskorišteni za kontrolu i svladavanje puno većih i jačih protivnika. Puno puta je dokazano da je loša kvaliteta borbe u parteru velik hendikep (primjer za to je Mirko Filipović, čiji su se rezultati iznimno popravili nakon popravka borbe u parteru).

Oblici BJJ-a - samoobrana , sportski (sa i bez kimona) i Vale Tudo.

Pojasevi u BJJ
Najvažnija stvar u treniranju je natjecanje i sparing. Ta dva elementa su iznimno važna za napredak boraca.

Ucenicima je prvi cilj obicno napredovanje do plavoga pojasa, što je jedan od znakova napretka u ovom sportu. Napredak do plavoga pojasa može trajati između jednoga mjeseca pa sve do četiri godine, ovisno o talentu polaznika ovoga sporta. Od plavoga pojasa pa do ljubičastoga pojasa treba između tri do šest godina rada, a od ljubičastoga do smeđega između jedne do četiri godine. Cilj u svakom borilačkom sportu je crni pojas, koji se u BJJu može zaslužiti radom koji traje između 5 do 15 godina.

BJJ nije sport u kojemu se, za razliku od karatea ili nekih drugih sportova, pojasevi zaslužuju napredovanjem na treningu, već se napredak očituje u barem jednom od ove dvije točke:

* poznavanje različitih tehnika
* primjena različitih tehnika na natjecanjima

Promocija pojasa može uslijediti nakon uspjeha na natjecanju, ali uglavnom za niže pojaseve, ili na način da polaznik pobjeđuje većinu svojih protivnika koji imaju isti pojas. Mnogi instruktori mogu i odbiti polaznikovu namjeru za polaganjem za viši pojas ako se ponašaju neprimjereno izvan ili unutar dvorane, za vrijeme treninga... Neke škole imaju i klasično, školsko testiranje, koji uključuju i usmeno i pismeno ispitivanje.

Dodjeljivanje pojaseva
Pojasevi za djecu (ispod 15 godina) bijeli --> žuti --> narančasti --> zeleni
Pojasevi za odrasle (iznad 16 godina) bijeli --> plavi --> ljubičasti --> smeđi --> crni

Plavi pojas se ne dodjeljuje mlađima od 16 godina, a crni pojas nikome ispod 18 godina, što je u skladu sa Brazilskom jiu jitsu federacijom.

Linije na pojasevima za niže od crnog, dodjeljuju se u nekim školama kao način da učitelji pokažu da su učenici napredovali.

Crni pojasevi dobivaju linije na svojim pojasevima svake tri godine, pod uvjetom da su aktivni. 9. dan crni pojas je alternativno zamijenjen sa crveno-crnim pojasom. Crveni pojas je rezerviran za osnivače vještine (Helio, Rickson...) i ne mogu biti dobiveni kroz standardne načine napredovanja. Helio Gracie je promovirao, prije skorog vremena, svog najstarijeg sina Rorion Graciea, u crveni pojas.

Kao instruktori, jedino crni pojasevi mogu promovirati svoje ucenike do nivoa crni pojas. Neke skole dozvoljavaju da niži pojasevi promoviraju njihove učenike u pojaseve niže od njihovog, kao npr. smeđi pojas moze promovirati svoje ucenike do maksimalno ljubičastog pojasa.

---

www.teambjj.com
www.nevesbjj.com